Postoje neke smjernice vezano uz dimenzije preparacije za onlej ili overlej, kojih bi se doktori dentalne medicine trebali pridržavati ako žele optimalni završni rezultat. Prvo, aksijalne stijenke trebaju imati kut divergencije od 15 stupnjeva. Unutarnji kutovi trebaju biti zaobljeni. Širina aproksimalne stepenice treba biti najmanje 1 mm, a širina okluzalnog istmusa najmanje 2 mm. Treba osigurati dovoljan razmak između ruba aproksimalne stepenice i susjednog zuba – najmanje 0,5 mm. Nadalje, treba poštivati dimenzijske zahtjeve restaurativnog materijala. I Initial LiSi Block i CERASMART270 mogu pomicati granice minimalne debljine restauracije. Za Initial LiSi Block restauracije preporučena minimalna debljina za onlej ili overlej je 1 mm kroz cijelu restauraciju. Za CERASMART270 restauracije preporučena minimalna debljina je najmanje 1,5 mm okluzalno, a u području ekvatora i 1 mm na aproksimalnoj stepenici. Ove preporuke treba uzeti u obzir pri preparaciji zuba, kako bi se osiguralo dovoljno prostora za odabrani materijal.

Kada se aproksimalni rub preparacije nalazi subgingivno, moglo bi doći do poteškoća – teško je uzeti točan analogni ili digitalni otisak, teško je postaviti koferdam, smanjena je vidljivost, pa je stoga i upitno uspješno pečaćenje rubova. U slučajevima gdje je moguće, preporuča se izvršiti koronarno premještanje gingivnog ruba. Time će aproksimalni rub biti blago podignut supragingivno, što će olakšati uzimanje otiska i poboljšati izolaciju i vidljivost.

Kako bi se osigurala dugovječnost zuba, tekući kompozit everX Flow ojačan kratkim vlaknima idealan je izbor. Zahvaljujući kratkim vlaknima everX Flow učinkovito nadomješta dentin koji nedostaje i učvršćuje zub. Ne samo da će pružiti vrlo visoku otpornost na lom, već će omogućiti i jednostavnu manipulaciju i postavljanje zbog svoje tiksotropne viskoznosti.

Imedijatno pečaćenje dentina (immediate dentin sealing – IDS) je dentalna tehnika nanošenja sredstva za spajanje na svježe izbrušenu površinu dentina zuba odmah nakon preparacije. Sredstvo za spajanje pečati izložene dentinske kanaliće, sprječavajući izmjenu tekućine između zuba i oralnog okruženja.

Pokazalo se da IDS ima nekoliko prednosti, uključujući smanjenje postoperativne osjetljivosti, očuvanje vitalnosti pulpe, poboljšanje čvrstoće spajanja završne restauracije i poboljšanje trajnosti restauracija.

Površina cakline može se izložiti nakon imedijatnog pečaćenja dentina pažljivom uporabom dijamantnog svrdla za fino brušenje.

Pri koronarnom premještanju gingivnog ruba preparacije (deep margin elevation – DME), važno je koristiti matricu koja se može usko prilagoditi površini zuba i čvrsto zabrtviti rub preparacije. Postoji nekoliko matričnih sustava, a izbor matrice ovisi o specifičnim potrebama slučaja.

Uobičajeno korišteni matrični sustavi za koronarno premještanje gingivnog ruba su sekcijski matrični sustav ili obodni matrični sustav. U slučajevima kada je teško postići savršeno brtvljenje postoje neke dodatne preporuke. Primjer je korištenje matrice u matričnoj tehnici, kada se sekcijska matrica postavlja unutar obodne matrice. Još jedan koristan savjet je zalijepiti teflonsku traku u prostor između matrice i susjednog zuba, kako bi se postiglo čvrsto brtvljenje.

Uvijek se preporučuje postavljanje koferdama. Bolje je izolirati cijeli radni kvadrant ili barem dva susjedna zuba od zuba koji se obnavlja. Za postizanje savršene izolacije mogu se koristiti zubni konac i teflonska traka. Kako bi se osigurala stabilnost stezaljke, važno je da stezaljka bude u dodiru sa zubom u 4 dodirne točke.

Osim toga, točna veličina perforacije koferdama je ključna za sprječavanje curenja. Valja osigurati izbor točne veličine alata za perforaciju. Kad je koferdam postavljen, dobro je okrenuti ga na gingivnim rubovima izoliranih zubi, kako bi prianjanje bilo čvršće i vidljivost bolja.

U nekim se slučajevima rub defekta nalazi na subgingivnom mjestu gdje je nemoguće dobro ga izolirati. U tom slučaju se ne preporučuje koronarno premještanje gingivnog ruba jer bi nedostatak izolacije mogao uzrokovati lošije spajanje kompozitnog materijala. Stoga treba razmotriti druge mogućnosti poput kirurške gingivektomije ili zahvata produljenja krunice.